pon - 09.04.2007
Zaboravljena vila
Zaboravljena vila
Sjedi daleko u mračnom kutu,
sama je, nitko je ne vidi,
Tužna je, slomljenih krila,
nema mnogo života u njoj,
Još samo malo je ostalo...
Razmišlja kako je vama,
vama koji niste sami i odbačeni,
Niste u mračnom, dalekom kutu,
napuštene šume,
Nisu vam slomljena krila...
Kratko vrijeme prije kraja,
odlučila si je uljepšati odlazak,
Maštala je, prisjećala se i sanjala
kako je nekada letjela,
Bila kraljica neba i oblaka...
Duša joj se izdizala
visoko prema oblacima,
Prema nebeskom plavetnilu,
noću prema zvijezdama,
Ali i dalje je bila
Zaboravljena...
Aurora























