G E J A

   Porijeklo legende o vilama možemo pronaći u starim legendama o mitološkim bićima, Sudbinama, koja su ljudima donosile sreću u životu. No, vile se u različitim kulturama različito doživljavaju. Dok ih u jednima smatraju dobrodušnim, čarobnim bićima, druge kulture o njima govore kao o opakim stvorenjima koja vole podvaljivati ljudima. Vile se još nazivaju i malim ljudima, odnosno srodnim nazivima poput sitni narod, dobri ljudi, blagoslovljen narod i slično.Za vile se obično vjeruje da imaju krila, mada ih možemo naći i bez njih. Neke legende spominju i njihovu sposobnost mijenjanja oblika.           No,tu je, prema nekim svjedočanstvima, vjerojatnije da se radi o njihovoj sposobnosti mijenjanja načina na koji ih ljudi doživljavaju, odnosno djelovanja na ljudski um, njihovoj sposobnosti da prikriju svoj pravi lik. U svom prirodnom stanju, vile su zapravo čista energija. Međutim, one uzimaju oblik prema svom karakteru ili području na kojem borave. Vilinska krila, prema raznim književnim interpretacijama, načinjena su od svjetlosti, energije i osjećaja. Vile ih ne korite na isti način kao ptice. Krila su, bolje rečeno, vizualna ekspresija eteričnih sila koja prolaze kroz njihova tijela. Vilinske su oči ogledala njihovih duša. Vile i vilenjaci ponekad imaju crvene uši što je znak nadnaravnih moći. Njihova odjeća je šarolika i raznolika. Oni najčešće u većoj ili manjoj mjeri oponašaju ljudsku modu i stilove svoga područja i vremena.

   Vile su smrtne, ali ipak žive puno duže nego ljudi i za razliku od ljudi, vrlo se vješto služe magičnim moćima. One vole primati darove, ali samo ako ih smatraju prikladnima. Među najtraženijim darovima su kolači, mlijeko i sir. Vile znaju biti vrlo svojeglava, tvrdoglava i osvetoljubiva stvorenja. To su ćudljiva bića i ono što kažu ne mora biti i istina.

   Mada su u početku vile smatrane prirodnim duhovima, dolaskom kršćanstva, one postaju sinonimi palih anđela, navodeći tako na svoju demonsku prirodu. Crkva je, smatrajući ih demonskim bićima, odbijala vjerovati u njih, odnosno priznati vjerovanja naroda, držeći da su legende o vilama zle i demonske. Takvo raspoloženje osobito je vladalo tijekom 17.st., za vrijeme progona vještica. Vile koje podsjećaju na stara božanstva i mnogoboštvo ni u kom slučaju nisu podupirala vjerovanja koja je Crkva poučavala. Stoga je svako viđenje vila ili patuljaka smatrano vještičjim polom.

   Činjenica je da ljudi vrlo malo znaju o svijetu vila, a i oni podaci koje imamo, zbrkani su i često puta nedorečeni ili ostavljaju mogućnost različitog tumačenja. Slika je sklepana iz podataka s različitih izvora; od narodnih predaja, pa do svjedočenja ljudi koji tvrde da su posjetili i proučili tu čarobnu zemlju.

   Prema knjizi Knjiga priča o Irskoj, vile su predočene kao sjajna bića koja posjeduju znanje o magiji i proricanju. Također, ovdje se govori o irskim vjerovanjima u kozmologiju, te je posve jasno da sjajna bića zapravo predstavljaju ono što je nama danas poznato pod nazivom vile.

   Ljudi najčešće zamišljaju vile kao male krilate djevojke u cvjetnim haljinicama, vile koje smo vidjeli u filmovima, dražesna mala bića poput Zvončice iz Petra Pana. No, vilinski svijet ne uključuje samo takve vile, već postoji čitava lepeza raznih vila, vilenjaka, patuljaka i sličnih stvorenja.

   Tu i tamo, u raznim područjima u svijetu, možemo pronaći dokaze koji eventualno govore o stvarnom postojanju malih ljudi. Kosture veličine tridesetak centimetara visine možemo pronaći duž cijele Europe. Za njih se pretpostavljalo da su kosturi djece, no ispostavilo se da pripadaju odraslim osobama.

   Irci poznaju dvije vrste vilinskih stvorenja; vidljivu vrstu koju danas poznajemo pod imenom Kelti i nevidljivi vilinski narod, Sidhe.

   Legenda o vilama i patuljcima poput sjećanja na drevni san još uvijek počiva u pozadini ljudske svijesti, nalik je na slutnju proljetnog povjetarca koji se šulja uspavanom šumom ili na uzdah zaspale ptice. Danas o njima govore još samo legende i dječje slikovnice.

Vaša,  Aurora