čet - 22.02.2007
ISTREBLJENJE VILA
O novoj vrsti vila Gorske ili planinske vile lutaju planinama i pjevaju s vjetrovima pjesme koje omamljuju ljude. One lebde oko svojega planinskoga svijeta i čuvaju ga. Tu su posebno brižne biokovske vile. Priča već stoljećima govori da su zaklete na sto godina (što vila zna što je to stotinu godina!). Odozgo su lijepe, ali donji im je dio tijela ružan: umjesto nogu imaju konjska kopita. Ipak, planinari, ne zaboravite: za biokovske se vile priča da su najzgodnije gorske vile. Ali su i opasne! Znaju biti dobre, ali i vrlo pakosne. Kad bi ljudi pošli na Biokovo brati ljekovite trave pa bi ih ugledali, one bi ih bacale s litica u ponor! Jer, one svoju moć nad ljekovitim travama ne žele podijeliti ni sa kime! I drugdje po planinama vile beru "rosno po izbor cvijeće" koje imade ljekovitu, nadnaravnu moć: pomaže kod ozdravljenja, iscjeljuje rane, pomaže kod raznih tegoba. Takve se vile zovu i "biljarice" ili "vidarice". Vile utjelovljuju djelovanje prirodnih sila. Život svake od njih vezan je uz određeno drvo, biljku, planinu, izvor, rijeku ili jezero gdje ona djeluje i živi. Nema mjesta gdje vila ne bi mogla živjeti i načiniti si vilinske dvore. Vrijedi spomenuti da za svoje dvore često odabire i špilje. Ući unutra možeš samo ako su te vile pozvale. Inače nikada više nećeš izaći. A unutra je prekrasan drugi svijet koga samo odabrani vide. Pred većinom se posjetitelja pretvara u labirint stijena iz koga nema izlaza. Naše najpoznatije špiljsko stanište vila bile su Vilinske jame u Samoborskom gorju. Legenda pripovijeda da su u njoj živjele lijepe djevojke raspletenih kosa. Pomagale bi dobrim ljudima tako da su noću obavljale poslove koje oni ne bi stigli obaviti danju. Zle ljude kažnjavale su tako da bi na njih bacale prokletstvo. Voljele su glazbu, a mrzile buku. Zbog buke koju je u ove krajeve donijela civilizacija otišle su u neke tiše krajeve. Otjerali su ih ljudi i svojim neprestanim dolascima i uništavanjem njihovih špilja. I danas postoji vjerovanje da bi se jednom ipak mogle vratiti; onda kad ljudi konačno sa sobom odnesu smeće (konzerve, papir, plastiku) koje svuda ostavljaju. A uništene špilje? Hoće li se one obno- viti? Možda, kaže Jozo Vrkić u svojoj knjizi "Ljuti puti": "rane otkinutih siga zacijeliti će tek izumre li rod s rukama!" Zašto spominjem zajedno vile s Biokova, vile vidarice i one iz Vilinskih jama? Zbog njima zajedničke velike ljubavi prema prirodi. Možda bi tim vilama danas najviše odgovarao naziv vile ekologinje, zar ne? Još nešto ne zaboravimo. Vile žive svuda, u svemu što nas okružuje. Ali, ni one nisu vječne. Mi ljudi na putu smo i da vile istrijebimo. Stoljetne predaje govore da kad umire biljka, stablo, izvor, u konačnici cijela planina, znak je to da i njegova vila umire. Zato im ne dajmo da nestanu!
Aurora
8 Comments:
